Robotski Jimi Hendrix sa 78 prstiju, bubnjar s 22 ruke i druga čuda u najluđem bendu na svijetu

Z-Machines je bez premca najneobičniji bend na svijetu, a ono što ga čini toliko posebnim jest činjenica da su svi njegovi članovi… roboti!

Jimi, Morrison, Cobain, Elvis i ostatak ekipe vjerojatno se okreću u grobu, ali napredak tehnologije i nevjerojatne ludosti neizbježan su produkt modernog doba. Ljudi su u stalnoj potrazi za nečim novim, unikatnim i neobičnim, a nakon što su Gorillaz prije 15-ak godina svijetu pokazali kako će računalna revolucija utjecati na samu glazbenu industriju, sada nam iz Japana (a odakle bi drugdje…) dolazi nova senzacija: Z-Machines!

Tročlani bend svira tehnički savršenu, modenu elektronsku glazbu s primjesama rocka, soula, funka i jazza, a ono što ga razlikuje od svih drugih sastava na svijetu jest činjenica da su svi članovi zapravo roboti! Tako imamo gitaristu i frontmana Marcha, koji uz pomoć čak 78 prstiju nepogrešivo pogađa i najzahtjevnije dionice (može rokati i do 1000 BPM-a), a styling s raznobojnim kablovima koji mu vire iz glave i povremenim headbangom totalno je u skladu s njegovim prethodnicima od krvi i mesa.

Za bubnjevima je genijalni Ashura, čije 22 ruke u prašini ostavljaju čak i najbrže speed metal udarače, a pratnju im pruža klavijaturist Cosmo, kojega uz atomsku preciznost krase i ubojito opaki zeleni laseri iz očiju. Naravno, iako ovaj trojac svoje dionice odrađuje tehnički savršeno, još uvijek (na sreću) nemaju dostatnu razinu umjetne inteligencije i umjetničke slobode, pa im svu glazbu piše legendarni britanski glazbenik i producent Squarepusher, a uskoro bi na tržište trebao izaći i njihov prvi nosač zvuka s ukupno 5 originalnih stvari, Music For Robots.

Z-Machines - Sad Robot Goes Funny:



Inače, valja napomenuti da su roboti dizajnirani na Sveučilištu u Tokiju, a vatreno su krštenje imali krajem prošle godine na jednom elitnom partiju, kada su pošteno zapalili japansku publiku i najavili svojevrsnu revoluciju u glazbenom svijetu. Protivnici ovakvog načina robo-eksploatacije pak ističu kako emotivnost i nesavršenog pravih glazbenika od krvi i mesa nikada neće moći biti zamijenjena mehaničkim surogatima, te apeliraju da se pokušamo što manje oslanjati na tehnologiju, barem kada je riječ o umjetnosti. Mi se u potpunosti slažemo s njima, ali lako je to reći, a teže uvjeriti spaljene Azijate da nema potrebe da baš sve na ovome svijetu bude robotizirano…